| INTERVJU: OLIVER DRAGOJEVIĆ I ZLATAN STIPIŠIĆ GIBONNI |
|
INTERVJU: OLIVER DRAGOJEVIÆ I ZLATAN STIPIŠIÆ GIBONNI Muškarci od ljubavi i soli Splitski glazbenici i prijatelji, 'najljuæi protivnici' u borbi za ovogodišnje Porine, otkrivaju da imaju mnogo sliènosti - ne nose sat, ludi su za morem i brodom, nisu kuæni majstori, ali idu u spizu - ali i razlika: obožavateljice opsjedaju starijeg, a od mlaðeg su odustale Razgovarala Marijana Marinoviæ Snimio Saša Buriæ Premda æe mnogi na dodjeli Porina, 22. travnja u Makarskoj, oèekivati glazbeni dvoboj Zlatana Stipišiæa Gibonnija (deset nominacija) i Olivera Dragojeviæa (osam nominacija), splitske pjevaèe i prijatelje nadmetanje nimalo ne zanima. Umjesto prognoziranja tko æe što dobiti, 59-godišnji Oliver i dvadeset godina mlaði Gibonni u splitskoj ACI marini ležerno ispijaju piæe, gledaju brodove i prièaju o onome što ih veseli i ispunjava im život - o obitelji i glazbi. Onda, koji æe od vas dvojice pobijediti na Porinu? Oliver: Nije mi bitno jer ne volim natjecanja. Gibonni je jedini napravio nešto novo, moj album "Oliver a l'Olympia" pripada u kategoriju koncertnih izvedbi, dok je Massimov album obrada. Želio bih pobijediti kao pjevaè, a mislim da bi Gibonni volio da ga nagrade kao autora. Gibonni: Bio bih sretan kad bi mi album "Unca fibre" donio Porin za pjesmu godine ili album godine, dakle da budem nagraðen kao autor, a što se tièe pjevanja, uvijek ponavljam da sam èovjek koji uvjerljivo iznese ono što napravi. Gdje držite osvojene Porine? Oliver: Ne znam ni koliko ih imam, a raštrkani su posvuda: doma, kod sinova, prijatelja, brata, u kafiæima... Gibonni: Od 17 osvojenih Porina èetiri ih držim doma. Ostale sam dao ljudima iz svoje ekipe - violinistu Marku Ramljaku, producentu i menadžeru Ozrenu Kanceljaku... Imam i jednog prepiljenog: druga polovica je kod Zorana Peze, koji ju je trebao uruèiti Dubravku Ivanišu Ripperu. Prije deset godina dobio sam Porin za album godine, a kako sam rekao da to zaslužuje i album "Bog" grupe Pips, Chips&Videoclips, statuu sam prepilio. Kako æete proslaviti nagrade? Oliver: Zajedno, sa suprugama na veèeri, iako se i inaèe èesto družimo. Malo æemo se nasmijati i malo opustiti, kao što radimo i bez Porina. Gibonni: Mojoj ženi Sanji glavno je pitanje je li i Oliver nominiran, jer onda zna da na dodjelu nagrada ide njegova Vesna te æe imati s kim prièati. Mi smo malo izolirani od svega, veæinu vijesti saznamo iz novina, pa nas vesele ovakve prigode da se naðemo s prijateljima. Jeste li se ikad rasplakali na svom koncertu? Oliver: Dogodilo mi se nekoliko puta. Kad mi je otac umro, zaplakao sam izvodeæi "Oprosti mi, pape". Gibonni: Ja sam kao Tonèi Vrdoljak: sam sebe ganem. Najèešæe mi se to dogaða kad je pjesma friška. Plakao sam na gotovo sve pjesme koje sam izvodio prvi put. Oliver: Plakao sam kad mi je Gibonni na brodu u Veloj Luci pjevao "Ja æu budan sanjati". Što vam se najluðe dogodilo na nastupu? Oliver: Možda na Porinu u Osijeku prije dvije godine, kad sam se opio i kad me na kraju na pozornicu izvela Vanna. Uopæe se ne sjeæam pjesme. Gibonni: U prijateljevom kafiæu u Veloj Luci jedan me lokalni tip dirao po ušima cijelo vrijeme dok smo svirali. Zašto nikad niste poželjeli živjeti u Zagrebu? Oliver: Kad sam snimao "Neka nova svitanja", više od tri mjeseca živio sam u hotelu Esplanade. Da sam unajmio stan, žena bi mi prigovorila da sam se preselio, pa sam izabrao ovakav skuplji smještaj. Gibonni: U Zagrebu sam 20 dana bio podstanar kod Fabijana Šovagoviæa, u stanu u Mesnièkoj koji je uredio za sina Filipa. Stan je bio fenomenalan: u njemu gotovo ništa nije radilo, ni grijanje ni bojler. Grad po mojoj mjeri je Makarska, Split mi je prevelik, kao i Zagreb. Usuðujete li se za sebe reæi da ste morski vuk? Oliver: Za postati morski vuk moraš biti intenzivno na moru barem 20 godina, a ja na njemu godišnje provedem èetiri mjeseca. Gibonni: Nadam se da æe mi brod biti gotov na ljeto, veæ sam dvije sezone bez njega. Meni je brod mjesto gdje stalno boravim. U posljednjih deset godina sve moje pjesme nastale su na moru ili uz more. Jeste li se našli u opasnosti da doživite brodolom? Oliver: Dosta puta, ali u takvim situacijama trebaš biti pametan. I vratiti se, ako treba, makar pomorci i jedrilièari to ne prakticiraju. Gibonni: Nekoliko puta mi se dogodilo da sam isplovio dok je more bilo kao ulje, a na puèini su se digli valovi veliki kao brda. Osim brodoloma, tad mi je prijetila i rastava jer je žena poèela vikati: "Šta si, luðaèe, uèinija? Ubit æeš dicu i mene." Kako provodite dane kad ne radite? Oliver: Ustajem oko sedam sati, ne pijem kavu i ne doruèkujem. U svojoj radnoj sobi slušam CD-e i gledam koncerte na DVD-u, ne hodam po kafiæima nego zaigram balun ili odem na tenis. Ruèamo ranije, supruzi i meni pridruže se sinovi: 31-godišnji Dino i 28-godišnji blizanci Davor i Damir te nevjesta Nevena. Popodne ili na veèer prošetamo ili se družimo s prijateljima. Gibonni: Probudim se oko èetiri i pol ujutro, kad me napadaju razne misli. Tada obièno sviram ili èitam. Drugo poluvrijeme spavanja je od 6.30 do devet sati. Ako je lijepo jutro, s devetogodišnjim Random idem igrati balun ili prošetam s 20-mjeseènim Renzom. Nakon ruèka sviram tražeæi neke melodije. Supruga i ja više ne izlazimo koliko smo nekada, ali je zato kod nas doma uvijek po desetak ljudi. Idete li u spizu? Oliver: Iako i sam ulovim ribe, ponekad odem na peškariju, s velikim guštom, jer tamo èujem svakakvih prièa. Za meso je lako: žena ima dobrog mesara koji joj ostavi fine komade. Gibonni: Gušt mi je iæi u spizu, iako ne znam ni izabrati ni kupiti, pa doðem doma s punim vreæicama stvari koje nam ne trebaju. Koje kuæanske poslove obavljate? Oliver: Sredim svoje stvari - CD-e, DVD-e, odjeæu - no uvijek mi je u sobi nered u kojemu se jedino ja snalazim. Gibonni: Sanja me od ljeta 2001. moli da sredim svoju sobu, što sam i napravio prije neki dan. I sad ne znam gdje mi se što nalazi. U nju jedino Renzo ima pristup: on bane dok sviram, hoæe da ga dignem, lupa prstiæima po klaviru... Kakav ste kuæni majstor? Oliver: Imam puno sinova, pa oni to rješavaju. Gibonni: Mene to nikad nije zanimalo, zbog èega su svi u mojoj obitelji oèajavali. Živim sam od 16. godine. Jednom mi se pokvario bojler pa se mama zgrozila kad je vidjela da sam se cijelu zimu prao u hladnoj vodi. Pojednostavnio sam život: najvažniji su mi zdravlje moje obitelji i dobre pjesme. Znate li kuhati? Oliver: Znam ispeæi meso i jaja, skuhati juhu, napraviti salatu... No, da sam kuham, ne bih imao 80 kilograma, koliko sam dobio na ženinoj spizi. Gibonni: Znam skuhati, isfrigati i ispeæi, ali nisam Stevo Karapandža da punim lignje jagodama s Himalaje. Ne jedem ni približno onoliko koliko bih mogao. Sklon sam debljanju pa jedem kao tiæ. Imponiraju mi ljudi poput Paula Newmana, koji su i sa 80 godina ravni kao svijeæa. Kod nas vlada mišljenje da u nekim godinama moraš pustiti drob. Oliver æe u svibnju postati djed, a Gibonni je prije 20 mjeseci ponovno postao tata. Znate li mijenjati pelene? Oliver: Nauèio sam to kad su mi se sinovi rodili. No, sada to neæu raditi: koji je to djed u povijesti mijenjao pelene? Gibonni: Kod djeteta sve volim, no ne mijenjam pelene jer mi se po kuæi mota toliko žena da ne stignem na red. Kojom biste pjesmom smirili bebu kad plaèe? Oliver: Ne bih pjevao, nego zviždao. Neki dan sam se zaustavio s poznanicima, a njihova dvogodišnja kæi je zapitala mamu: "Je li ovo onaj barba koji pjeva u crtiæu Legenda o medvjedu?" Mala nije znala tko sam, ali mi je prepoznala glas. Veseli me kad djeca imaju sluha. Gibonni: Moga Renza jedino može smiriti hrana. Nisam mu pjevao, ali mu je Sanja puštala pjesme s albuma "Unca fibre" ili pjesmu "Slipping away" Rolling Stonesa. Kakav ste otac? Oliver: Sa svojim sam sinovima prijatelj. Mirni su i skromni ljudi, prièamo o svemu, ljetujemo zajedno... Gibonni: S Tanjom pokušavam voditi pametne razgovore i savjetujem joj da se pametno zaljubi, Randu pomažem u matematici i s njim igram balun, a s Renzom se valjam po dnevnom boravku i rièemo kao lavovi. Koliko se brinete o svom izgledu? Oliver: Mislim da svoje godine dostojanstveno nosim. Ne koristim kremice, a odijevam ono što mi doðe pod ruku. Najradije bih imao jednu majicu i hlaèe. Gibonni: Izgled mi nije bio važan, dok je sve na meni stajalo samo od sebe. Nemam ukusa pa mi supruga izabire odjeæu, inaèe bih izgledao kao švedski hevimetalac. Pojam muškarca mi je Steven Tyler, pjevaè Aerosmitha: sa 60 godina je mršav, može napraviti špagu i još ima kosu. Biste li što promijenili na sebi? Oliver: Da se može, i da je sigurno, riješio bih se dioptrije. Imam plus sedam i nosim leæe i naoèale. Gibonni: Bolna mi je toèka gubitak kose. Da mi nije grozna ta operacija, možda bih dao presaditi kosu. Kad ste probušili uši? Oliver: Na nagovor sinova probušio sam uho prije 15 godina, a prije nekoliko godina skinuo sam naušnicu. Gibonni: Kad mi je bilo 13 godina, prijatelj Nikša mi je maminom turpijicom probušio uho. Otac mi je bio zgranut, rekao je da izgledam kao homoseksualac, no ipak mi je kao 17-godišnjaku za Božiæ darovao dvije naušnice. Probio bih i obrvu, ali mi ne da kæi Tanja. Biste li na ženin nagovor upisali teèaj plesa ili ikebane? Oliver: Odlièan sam plesaè, ali moja supruga ne voli plesati. Mama me nauèila plesati kako se s curama ne bih sramotio. Svladao sam i valcer i ostale plesove udvoje. I danas volim zaplesati na pozornici. Na teèaj ikebane ne bih išao, ali znam složiti buket cvijeæa. Gibonni: Sanja tako nešto nikad ne bi tražila, iako sam oèajan plesaè. Napravio sam i neuspjelu pjesmu "Ne znam plesat". A što se tièe ikebane, tu imam nekog iskustva. Naime, od moje Sanje, koja je dekorirala izloge, poèetkom devedesetih Hrvatska ratna mornarica naruèila je za otvorenje helidroma buket u obliku helikoptera iz kojeg je trebala izletjeti golubica. Pomogao sam joj napraviti konstrukciju od žice, koju je presvukla cvijeæem, no na otvorenju je golubica bila tako ošamuæena da je, umjesto da odleti, ispala iz buketa. Kad ste zadnji put napisali ljubavno pismo? Oliver: Gibo to stalno radi, ja nisam od pisanja. Mogu otpjevati ljubavne rijeèi koje je napisao netko drugi. Gibonni: Ja to stalno radim putem etera. Što ste kao djeca željeli postati? Oliver: Ribar na koèi, a oko mene stalno more, galebovi i jata riba. Gibonni: Htio sam biti Toma Bebiæ, pokojni kantautor, jer je imao bradu i izgledao kao Sandokan. Bio mi je najdraži oèev prijatelj jer je jedini sa mnom razgovarao. Koliko vam se supruge spremaju za izlazak? Oliver: Moja se žena brzo sprema, brzo kuha, brzo reagira, sva je brza, iako tako ne izgleda. Odijevam se obièno u zadnjoj minuti, tek kad je ona spremna za izlazak. Gibonni: Dogovorimo se nekoliko dana prije o izlasku da stignemo na vrijeme. Inaèe, kad idemo na put, mojoj Sanji treba sedam-osam dana da spremi torbe i djecu. Èime vas supruga može izbaciti iz takta? Oliver: Odlukom donesenom u sekundi, bez da imalo promisli. To me ubije. Gibonni: Neæu ženu ogovarati u novinama. Što vam obitelj zamjera? Oliver: Da pristajem na polunastupe i trošim vrijeme na neke suradnje, a mogao bih biti doma. Za dosta toga moji mi kažu da mi to ne treba, pa iako sam toga i sam svjestan, volim pomoæi. Gibonni: Sad æe mi zamjeriti što æu zakasniti na ruèak. Biste li glumili u sapunici? Oliver: Ne bih, jer ne mogu biti netko drugi. Inaèe, sam glumio u TV serijalu, mislim da se zvao "Brodoplov", u kojem je Boris Dvornik bio kapetan, ja noštromo, a Ivica Vidoviæ oficir. Nakon svake scene zapili bismo se na šanku, tako da smo zadnju scenu snimali tri dana. Gibonni: Malo sam sapet kad je kamera uperena u mene. Na snimanju za UNICEF nebrojeno puta se ponavljala scena u kojoj ja zovem djecu koja trèeæi izlaze iz razreda. Nakon silnih ponavljanja, djeca na kraju nisu trèala nego posrtala od umora. Obojica ne nosite sat: kako znate koliko je sati? Oliver: Navikao sam na moru biti bez sata: ravnam se po suncu. Uostalom, imam mobitel. Gibonni: Ravnam se po suncu i nikad ne pogriješim više od 15 minuta. A i u automobilu imam sat. Šaljete li èesto SMS poruke? Oliver: Nekad me uhvati pisanje, ali draže mi je èuti neèiji glas. Gibonni: Stalno pišem poruke, nikad ne telefoniram. Kad napišem SMS, izdefinirao sam kontakt koliko želim. Što radite kad ste najljuæi? Oliver: Maknem se. Gibonni: Kažem toliko stvari koje ne bih smio reæi. Režim, ali ne grizem. Javljaju li vam se obožavateljice? Oliver: Pišu, šalju poruke, zovu na telefon. No, riješim to lako, sa svakom izmijenim nekoliko reèenica. Gibonni: Odustale su od mene. Spadam meðu umjetnike koji su zanimljiviji po tome što rade, nego po tome kakve su osobe. |
Shout Box
Latest Message: 18 hours, 52 minutes ago
- chollak :
- chollak : pozdrav svima sa faxa haha
- IvaN : hej svima
- stenly :
- stenly : pozdrav,sve vas volim...ma u redu je OBALA...ipak cemo piti kafu svakako
- chollak : sta ste stali pisat narode
- obala : Pozdrav svima vama od mene. Aki samo ti pazi fax i ostale obaveze, nisam ni ja vise ovdje kao prije ali navratim... Jos jednom hvala na pozdravima i Akiju i Chollak-u
- chollak : holla eto mene malo surfam po stranici i uzivam ...............pozdrav obali:) i ostatku ekipe
- AKINHO : Zdravo raja Zelim da vas pozdravim i time na neki nacin iskupim za ovo vrijeme koje nisam provodio na ovom sajtu... Jednostavno nisam imao vremena... Fax i druge obaveze su me potpuno odstranile od ovog predivnog mjesta gdje sam se uvijek tako lijepo osjecao Veliki pozdrav za Obalu koju kako vidim nista ne moze sprijeciti da se druzi sa ljudima koji naravno znaju zasto su ovdje... Zbog covjeka koji im je promjenio zivot
- obala : u jednom pravcu. Od srca ti hvala i puno lijepi pozdrava.... Idi ti poslusaj ti mene bez ikoga Gibo je to. mozda sretenes nekog... Hodaj nebo strpljive voli...i pozdravi mi Gibu
You have to login before you can shout!
Tko je online
Zadnje sa foruma
- Kakvi ste danas?
Views:4229, Replies:338 - Sto slusate trenutacno ?
Views:3712, Replies:265 - Sto bi vas usrecilo u ovom trenutku?
Views:3110, Replies:218 - Sta god vam padne na pamet...
Views:2572, Replies:202
Ostavilo trag..
Visitors: 75863Main Menu
| Home |
| Vijesti |
| Forum |
| Kontakt |
| Priv. poruke |
| Knjiga gostiju |
| Prijatelji |
| Chat |
Gibonni
| Biografija |
| Versi... |
| Diskografija |
| Filmici |
| Slike |
| Intervjui |
